Forsaken

Završio sam magistarski i predao ga, sad čekam komisiju da “iskomisija” rad i javi rezultate!. U međuvremenu osim posla tuljim po Eclipse-u i Android-u. Pošto imam smetljarsku verziju Android 2.1 sa kretenskom aplikacijom “People” koja ima loše pretraživanje odlučih da ću prvo to da ispravim.

Nakon par dana čačkanja napravih ekrančić koji omogućava prikaz svih kontakata sa telefonskim brojem te brzo pretraživanje istih. Tek nedavno vidjeh da 2.2 verzija androida ima ovaj app koji je j mnogo napredniji al nema veze. Meni je moj app draži kolko god da je ružan! :-) Još ga moram istestirat na uređaju da vidim radil al sam siguran da će aplikacija biti apsolutni hit na Android Marketu! /irony

Na poslu - čekam odmor. Nije da sam se nešto umorio od rada al eto. Red je odmorit se, čak i od NErada. Još sedmicu dana, i ćao...

Važnije pitanje je šta raditi za vrijeme odmora. Ako bude snjega skijanje je u planu mada nisam baš siguran da se sjećam kako se to radi. Znam da imaju dva štapa i dvije daske na kojima se talizam prema dole, po mogućnosti u stojećem stavu, ali to je to. Nema veza valjda se snađem tim više što je ZOI konačno počeo da radi nešto konkretno na poboljšanju ponude (nakon 16 godina aleluja), tako da sad haman imamo novi lift, staze bez gromada kamenja  i slično. Al eto, vidjećemo oćel bit bolje nego prethodnih godina mada je teško da može gore.

Sljedeće u planu je šutanje igara: Skyrim se pokazao kao odlična i atmosferična igra uprkos dosta neizbalansiranom gameplayu tokom igre i na kraju zbog eksponencijalnog povećanja snage lika sve postaje trivialno čak i na master težini. Al nema veze, uživam svejedno kao Orc warrior sword and board build u isčekivanju Diablo 3 koji MORA biti težak jer inače ću početi gubiti vjeru u civilizaciju.

Što se filmova tiče tu se stoji nako … U kinu nisam bio nekoliko mjeseci al eto vjerovatno odem da pogledam “Ghost Protocol”. Čini se kao ok filmić u kojem Tom Cruise sa svojih 170cm visine ležerno mariše okolo dvometraše. Fun fun.

Što se tiče novosti na kvantno fizičkom planu kolege iz CERN-a su detektovale energetski spike ili ti ga skok, na dva različita detektora zbog čega su i održali pres konferenciju na kojoj su izjavili nešto tipa “blizu smo otkrića Higgs Bozona...”, “haman samo što nismo našli “Božiju česticu” (kako glup naziv!) ili nešto slično tome.

Činjenica je da nisu ništa našli i da je ova konferencija manje više bila organizovana samo da se kaže da se nešta rade … Što se tiče eksperimentalnih podataka ako bi  se uporedila sigurnost “otkrića” ove konferencije sa recimo neutrinima koji putuju brže od svjetlosti, ovo drugo bi smo odmah mogli proglasiti otkrićem. AL recim to ovako: ako neutrini mogu da putuju brže od svjetlosti i ako CERN ne nađe Higs Boson onda fino možemo da uzmemo dosadašnje knjige iz fizike, stavimo ih na gomilu, pospemo benzinom i zapalimo. Po mogućnosti stavimo i kakvo janje da se vrti iznad, da ima neke fajde … Lično, nadam se da će Teorija niti da uLjeti i pošamara sve :-)

Konačno, ultimativno pitanje: 1)kog vraga ja ovo pišem i 2)koga uopšteo ovo interesuje?O: 1)Nemam pojma i 2) nikoga bi bili pravilini odgovori al eto …

Slušao: naki New Age radio shoutcast na Winampu ….Počela Loreena McKennit da tulji ...

Vrijeme je praznika! Siguran sam da znate. Neki su već prošli, neki tek dolaze. Ako ste maloljetni, ili punoljetni ili ste punoljetni a imate maloljetnika za sina ili ćerku, svakako pročitajte ovo kratko upustvo kako biste sebi i drugima uljepšali praznike uz pomoć  petardi.

Petarde - u narodu poznate kao petarde su sprava za jednokratnu upotrebu koja ima za cilj da poveća radost, privuče poglede i isprepada isprepadane. Koristi se već od 14. vijeka kada su petarde se pravile za proslave i fešte. Tada međutim, korišten je katran koji je bio lako zapaljiv, tako da su se tu i tamo događali nesretni slučajevi koje današnja historija pogrešno intepretira nazivajući ih - spaljivanjem vještica ili jednostavno spaljivanjem na lomači.

U današnje doba petarde su sasvim bezopasne, ako se pridržavamo osnovnih pravila: ne davati petarde mlađima od 3 godine i starijima od 78. U slučaju gutanja petarde, obavezno potražiti pomoć kod lokalnog šanera i isprati usta sa velikim količinama pive ili nekog drugog blagog alkoholnog derivata. Ne preporučujemo korištenje vodke, štoka(onaj od vrata može!) ili bilo čega drugog iznad 45% zbog svoje potencijalne zapaljivosti! Sve ostalo je dozvoljeno.

Iako su zabranjene, laganom šetnjicom ćete sresti cigoše, šanere i ostale ulične prodavače,  koji prodaju različita pomagala - od vatrometa, "raketa za 1km" pa sve do pravih pravcatih petardi. Nakupujte koliko možete! Jer zapamtite - praznik nije isti ako ga Vi ne uljepšate svojim pucanjem!

Dakle, kad smo nabavili ogromne količine "pucaljki" vrijeme je da ih testiramo. Testiranje se vrši tako što ćemo probati da ubacimo par petardica komšiji na balkon ili u dvorište! Nakon blagih eksplozija trebalo bi da vidimo zadivljeno i zahvalno lice našeg omiljenog komšije, koji se smješi i odobrava naš dobronamjerni postupak. Ako ne vidimo ovo lice, potrebno je ponavljati proceduru "bacanja" sve dok se komšija ne pojavi nasmijan. Naravno, ako ne shvati i počne da psuje ili nešto slično, moramo mu dati do znanja da mi to činimo zbog njega - bacimo još jednu petardu kako bi i on mogao da vidi ljepote i čari pucanja!

Komšija je sretan, mi smo sretni jer je on sretan i loklani prodavač je sretan jer je prodao sve zalihe. Vrijeme je za fazu 2 - korištenje naših vještina "uveseljavnja" za vrijeme praznika. Prije svega potrebno je pronaći pogodnu lokaciju. Pogodna lokacija je lokacija koja ispunjava nekoliko uslova: (1) nalazite se u blizini gomile, ali ne u samoj gomili (2) odmjerite puteve za fatanje noge - tj, put koji ćete koristit za taktičko povlačenje ako vas neki nezadovoljni kreten zaganja. (3) ako ste u kući izađite i nađite potencijalnu metu i pratite je

Zauzeli ste poziciju. Vrijeme je da se krene! Čim čujete muziku, veselje i vidite ples to je znak da im je dosadno! Da biste ih razveselili počnite bacati petarde. Ako vidite da im je i dalje dosadno, uzmite vatromet i usmerite ga u gomilu! Ako i ovo ne pomogne onda se radi o jednoj zahtjevnijoj publici - vrijeme je za rakete. Iako neki kažu da se rakete trebaju pucati "samo u zrak" to je netačno. Rakete slobodno možete pucati i u gomilu! To će ih sigurno razveseliti!

Kada vidite vesela i nasmijana lica, kako Vam se zahvlajuju na uljepašavanju proslave praznika - uspjeli ste! Vi ste prava mašina za dobro raspoloženje! Nakon ovakvog podhvata možete slobodno šetati cestom bacajući petarde tu i tamo, čisto da demonstrirate svoj intelekt i znanje.

Inspired by: pucnjava

Slušao: ma mrskom bilo stavljat slušalice

Krmeljav, rasčupan, kroz paru svježe skuhanog čaja i cvikere na očima koje magle, gledam u ovaj monitor i kucam. Ne znam kako vi ali ja znam da živimo u jednoj ultra modernoj državi, u kojoj se u praksi primjenjuju veoma napredne ekonomske metode s ciljem smanjivanja troškova.

Dakle, veoma jednostavno, evo par osnovnih pravila koja se primjenjuju kod nas a koje nam omogućavaju veliki prosperitet u budućnosti.

1. Velika je zabluda pravilo - "za svako posječeno drvo treba posaditi dva nova". Prije svega, ovo je trostruki gubitak. Hem treba posjeć drvo, što košta hem još da se posade dva nova! To još duplo košta. Osim toga, u drugim državama je potrebno vaditi neke dozvole, ko ono, da ti daju dozvolu gdje smiješ a gdje ne smiješ sjeći! I to je naravno, gubitak vremena i novca, jer šta oni tamo znaju gdje je najbolje za sjeću drva?

Elem, kod nas se dakle primjenjuje novi princip. Sastoji se u tome da se locira komad šume. Zatim se isjeku drva, rasčiste i pobacaju balvani, kako bi se napravio šumski put. Kad imamo put, sve je spremno za eksploataciju ovog komadića šume. U rekordnom roku, potrebno je isjeći šumu i istu prebaciti kod amidže ili havera u pilanu.

Nakon obrade, drvo je spremno za prebacivanje u Sloveniju kako bi tamo bilo iskorišteno za pravljenje jeftinog namještaja koji se kasnije može prodavati i kod nas. Ako ne u Slo, drvo možemo prebaciti i kod havera u tvornicu namještaja da napravi štagod, al moramo biti pažljivi da nas ko ne skonta, pa da moramo platit porez državi! Gluho bilo.

Elem ovim smo dobili trostruku uštedu: ne sadimo drva, ne vadimo dozvolu i ne plaćamo porez.

2. Jednostavan način za zaradu velikih količina novca uz mala ulaganja je sljedeći. Krenete u šetnju nekim od trenutačnih "auto puteva"(M17 recimo), i ponesete štap i dasku. Po mogućnosti odaberite put koji će kasnije biti dio koridora VC. Potrebno je locirati dio zemljišta smješten na taktičkoj pozicij. Pod pojmom taktička podrazumjeva se: da je jako, jako blizu cesti, i opcionalno da se cesta ne može širiti na drugu stranu.

Ako pronađemo lokaciju, koja odgovara gorenavedenim uslovima uzmemo štap(koji naravno nismo zaboravili ponjet ako jesmo odrežemo neki komad drveta nevažno) i zabijemo dotični. Nakon toga čitko napišemo, na razumljivom jeziku za lokalnu populaciju: ZAUZETO! I to je to. Kasnije, možemo izgradit temelja, kakav zidić il tako nešto. Uglavnom, furat se da nam je to babovina kad dođu ovi levati, pardon inspektori ili ko već, što određuju gdje će ići trasa auto puta. Naravno, budući da nam je to "jedina kuća/smještaj" nadoknada će biti golema za rušenje.

Uštede: jako mala inicijalna ulaganja(štap, daska, dobro oko, nepotrebna "dozvolja" ili šta već). Jako veliki dobitak nakon ekspropriacija zemljišta.

Slušao: ništa

Nisam odavno. Ova slika što je bila u headeru je nestala, ukinuli mi server koji sam davno bio zakupio za jedan projekat web stranice. Naravno, projekat je ugašen a ja sam naučio svašta. Recimo, BiH i informatika ne idu zajedno. Sliku ću promjenit, ili stavit drugu, za sad neka stoji ovako prazno.

Neću ovdje puno pljuvat, ili srat u prazno što je običaj mojih prijašnjih postova. Jednostavno ću napisati šta ima novo.

Izašao je novi album Iron Maidena. Iako je oficijelno najavljen za 1. septembar, naši vrli pirati su ga već imali tako da sam ga, iako nevoljko, kupio i evo preslušavam ga. Album je veoma kompleksan, nešto kao Seventh Son of A Seventh son, i definitivno nije namjenjen za svakoga. To potvrđuje i činjenica da je prosječno trajanje pjesama oko 9minuta. Pjesme su manje više "poznate". Album nastavlja zacrtani maiden smjer - progressive, koji je započet jako dobrim Brave New World albumom(koji je obilježen povratkom Bruce Dickensona u band).

Još uvjek ne mogu da se odlučim o ovom albumu. Kao što rekoh, kompleksan je. Meni fali možda malo više prepoznatljivih solaža u pjesmama koje su krasile prijašnje albume(recimo meni jedna od najboljih - Hallowed Be Thy Name) i malo brži tempo. Album međutim ima jako dobrih pjesama. Neću sada detaljisati jer ovo nije recenzija Maidenovog novog albuma.

Do kraja studiranja ETF-a imam još jedan semestar. Nemam pojma šta da radim za diplomski. Sve je to jedna formalnost, a ja hoću nešto ozbiljno. Nikako da skontam. Ako ko ima šta pametno, nek gukne. :-)

Dalje, knjige. Čitam puno. Tražio sam nedavno dobar SF i sasvim slučajno kupio Dan Simmonsov - Hiperion. Mogu samo reći WOW. Odličan SF. Ima još 3 dijela(ukupno 4). Prosječna veličina knjiga je 500 stranica, pa prosudite sami. Ova saga je grandioznija i interesantnija od Gospodara Prstenova! Preporučujem svim zaljubljenicima.

Eto toliko, samo da se javim

Pozdravljam

Uz zvukove: Iron Maiden A Matter Of Life And Death album

Spletom okolnosti, posljednjih dana provodim većinu svog vremena vozeći po BiH. I želio bih da se osvrnem na sva uživanja i ljepote koje možete iskusiti prilikom ovakve avanture.

Prije svega, kvalitet cesta je na zavidnoj razini. Naime, nekada se dešavalo da nisam naletio na rupu cijelih 200-300m, u komadu. Što je za pohvalu! Radovi na putu su naravno redovni i permanentni, što znači da mehanizacija uvjek stoji "tu negdje", kako bi makar malo ometala saobraćaj. A radnici su vjerovatno u nekom hladu piju kaficu. Dugo je ljeto, ima vremena za rad. A imaju fore, do izbora, važno je da izgleda kao da se radi.

Vertikalna signalizacija odlično funkcioniše, tako da su znakovi za ograničenje brzine postavljeni na strateškim mjestima, obično tamo gdje se ne bi nikada nadali.

Naravno, na ravnici na kojoj je ograničenje 50kmh, teško je voziti ovakvom brzinom. Sem toga, znak za ograničenje stoji jednom i podrazumjeva se da traje neograničeno. Ove činjenice vješto koriste vrijedni drotovi koji sa svojim radarom hvataju prekršietelje. Naravno, ja sam bio jedan od njih, vozio sam čak 70kmh!!! Prijatni i ljubazni policajci, nakon naplaćene kazne upozorili su da se ubuduće pridržavam propisa. Naravno, nisam napomenuo da su me prije toga prestigla bar 3-4 auta, čiju brzinu bi ocjenio oko 110 - 120kmh. Nisu bili zaustavljeni...

Dalji put je također bio u istom stilu. Radari su uglavnom hvatali one što idu 64 na ograničenjima 50 i slično. Izgleda da kad idete 120 oni vas ignorišu. Također, prekršaji tipa: preticanje na punoj, preticanje kolone i ostali se ne pikaju. Al ako pređete ograničenje za 20ak kmh - jao vama.

Red je da pohvalim panoramu i uređenje oko puta. Bespravna gradnja pored ceste, koja treba da se proširi cvjeta. Ako imate par dasaka i ciglu, savjetujem vam da nađete najbliže prazno mjesto pored autoputa i napravite "daščaru" ili nešto u tom stilu. Jer, kad se put bude širio eto love! Možete tražiti enormne količine para jer će vaša jedina kuća biti uništena... Ili još bolje vaš Hotel, Restoran ili Javni WC(Sve TM).

Traktor, konjske zaprege ili motokultivator su naravno nezaobilazni detalji koji samo uljepšavaju doživljaj vožnje "auto putem".

I naravno, nesnosna vrućina ... Al, ovo je već do mene :-)

Sretan put

Uz: Bruce Dickinson - Change of Heart

Ima ona knjiga rekorda, Guinnesova(Ginisova za raju) knjiga rekorda. Valjda tamo se more upisat svak ko je spreman da odradi nešto izrazito glupo u enormnim količinama. More se prijavit i više ljudi, može i država.

Pa, mogli bi mi prijavit ove naše političare, majka ih rodila. Bili bi prvi garant. Treba još skontat, koje kategorije dodjelit. Ljudi su ipak, vanserijski, tako da im i treba određena kategorije.

Ja sam za neke od sljedećih kategorije:
* Najviše zarađenog novca za najmanje rada tokom godine
* Mogućnost izricanja enormnih količina gluposti u iznimno malim vremenskim periodima
* Super brzo i efikasno dovođenje do bankrota bilo koje firme za rekordan period

Elem, siguran sam da bi bili prvi u svim kategrijama, a garant ih ima još. Ako se sjetite, recite, da šaljemo Ginisima da ih zapišu.

Kasnije, za nekih 20-ak godina, kad se završi 3. svjestki rat, i mi budemo sjedili u našim pećinama, nako fino ozračeni sa 3 ruke, dvije glave i ćelavi, možda neko nađe primjerak Ginisiove knjige rekorda, pa vidi tamo nekog političara na slici. Možda skonta(jer nećemo tad više znat čitat) da je to bio neki važan lik - faca. Možda i faraon.

Mogli bi im i kakav spomenik dić. Ako je Bruce Lee(TM) mogo dobit mogu vala i oni.

Eto, samo da se nadivim pametnim glavicama i poželim još mnogo mnogo radnih dana, neodržanih plaćenih sjednica, novih Audi-ja, smješnih frizura, glupih izjava, širenja mržnje, krađe, lopovluka i svega ostalog.

Uz zvukove: Bruce Dickinson - Arc Of Space

Dakle, moram Vas obradovati, novi sport(tačnije sportovi) su u modi. Za bavljenje dotičnim, nije vam potrebna lopta, nikakva specijalna oprema niti znanje. Dovoljno je bit dovoljno glup(ili opijen, nadrogiran, uglavnom dovesti se u stanje temporarne umne poremećenosti) a sport ide sam od sebe.

Za večerašnji okršaj odabrali smo Vilsonovo Šetalište(TM) i neprijateljske nastrojene, svježe postavljene klupe i sijalice. Uz malo mašte koristimo obližnji kamen i precizno pogađamo uličnu rasvjetu. Odma možemo i da odredimo, recimo svaki pogodak uličnih svjetiljki 1 poen. Za gađanje se mogu koristiti i ostali priručni rekviziti, recimo flaša pive, flaša vina, turpija, ključevi, grana drveta. Ovdje je važna umjetnička sloboda.

Kada se ruka umori, al u nama još ima one izvorne snage koja nas tjera dalje i bolje, jednostavno pronađemo najbližu, čitavu klupu(ovo može bit malo komplikovano budući da je Vilsonovo prilično popularno igralište, sa iskusnim igračima tako da je malo ostalo takvih klupa). U svakom slučaju, kada pronađemo čitavu klupu, odvalimo dasku(ili daske zavisi koliko je ostalo). Svaka daska je +2 poena.

Ako igramo na sve ili ništa tada je potrebno odvaliti i obližnju kantu za smeće. Ovo je jedan od većih zgoditaka tako da možemo ležerno upisati +4poena. Ubacivanje kante u Miljacku ne donosi poene, ali doprinosi stilskoj figuri a i fino izgleda, kao dekoracija iovako slabo dekorisanog korita rijeke.

Ovo nije sve. Kako vidim, od jutros je u modi i novi sport zvani: devastiraj saksije. O čemu se radi? U biti, neki nepažljivi radnici RAD-a, postavili su saksije sa cvijećem na početku Vislonovog, misleći da će dotične ljepo izgledati. Pogrešno! Dotične iako izgledaju fino, ne doprinose ukupnom duhu devastacije, tako da se našlo nekoliko umjetničkih duša i devastiralo par navedenih saksija. Vrlo je jednostavno, saksiju bacamo u miljacku ako je možemo izgurati(+5poena zbog težine), ili jednostavno - počupamo zemlju i izbacimo je vani ako ne možemo da je izguramo(+4,5poena).

Ova igra se međutim ne može prakticirati stalno. Potrebno je sačekati da radnici RAD-a sve poprave/urede nakon čega sljedi nova runda uzbudljive devastacije.

Mislim da to jasno oslikava našu kulturu i mentalitet. Uništi, iovako nije moje. Eh, morao sam da se požalim, idem sad da jedem...

Slušao: David Coverdale & Whitesnake - Too Many Tears

Ležim i gledam u skriptu, obasjanu svjetlom bolesno slabe sijalice iznad glave, u nadi da ću razumjeti kog vraga su slova tako mala - il sam ja oćoravio ili su se stvarno smanjila. Nakon nekog vremena, dolazi mi do malog mozga, a zatim obilaznim nervnim putevima, i do velikog, koji nakon kraćeg procesuiranja dolazim do konkluzije da su slova mala jer sam printao 4 stranice na jednu radi uštede papira. Razmišljam, da li da printam ponovo ili nastavim čitati dotične škrabotine. Naravno, budući da mi je mrsko napraviti harmonični pokret u smjeru dugmeta sa ikonicom print i time okončati "muke zvane čitanje ubitačno malog fonta pod ubitačno slabim svjetlom", nastavljam da veselo čitam skriptu.

Ubrzo nakon početka čitanja, negdje oko četvrtog ili petog slova, ne sjećam se, stigao sam u zemlju snova. Budim se nakon par sati i odmah nastavljam da čitam gdje sam stao. Nakon šestog slova, shvatam da sam previše gladan da bih nastavio i odlazim do kuhinje sa ciljem pronalaska jestivih i kaloričnih sastojaka(pošto se obično desi da nađem nešto jestivo ali to sadrži dvije kalorije, i to kad se pojede s papirom). Potraga je uspješno završena pronalaskom ajvara prijatno obraslog svježim gljivicama koje mu daju poseban šmek. Laganini razmazujem sve to po krišci jučerašnjeg hljeba i sipam polukiselo mlijeko.

Nakon obilnog obroka vrijeme je da se vratim učenju. Zraknem u pravcu skripte i vidim da je još uvjek tu, niko je nije dirao, hvala Bogu. Zraknem u pravcu monitora, neko proziva na MSNu, valja odgovorit, da ne čeka. Slovo po slovo, gledam na sat u taskbaru, prošlo još par sati.
Uglavnom, da skratim priču, sutra imam hepek od ispita. Rješio sam da nađem svoj foto aparat, kapicu i mapu, kako bih se što bolje maskirao u turistu i time upotpunio svoj turistički obilazak fakulteta koji ću sutra izvršiti sa indexom u džepu uz izgovor da idem na ispit.

Poenta ove priče je u tome da pokažem, na šta sam sve spreman samo da ne čitam ovu glupu skriptu i učim ovaj štreberski predmet - pišem blog koji nisam osvježio par mjeseci.
Pa eto, ostajte zdravo i učite ... Ja ću da i dalje radim krajnje neproduktivne stvari s ciljem postizanja apsolutno ničega.

Slusam: Mozarta

Toliko toga se desilo u zadnje vrijeme da ne bih mogao sve da ispricam. Dobro i lose ...

Posto nisam dobar u pricanju nekih emotivno/ozbiljnih tema vec se orjentisem na gluposti i slicno, ovaj blog ce malo da pauzira dok se sve ne slegne.

Do tada, ostajte zdravo i do citanja ....

Radovi na Vilsonovom su trenutno u fazi pauziranja. Za sada je postignuto mnogo. Tu je recimo predivno ukrašena staza za šetanje prepuna lišća, rupe od pola metra(uredno iskopane i spremne da neko upadne u njih. Pored imate i par kila gipsa, da se odma zagipsate, da bezze ne klapate do Koševa. Iovako vas gore ne bi izlječili.), poneka hrpa pijeska za neoprezne šetače ili jednostavno hrpa smeća namjenjena svim ljudima dobre volje. Sve ovo na prekrasnom mjesto za šetnju zvanom Vilsonovo šetalište.

Naravno, da bi dekor bio potpun, tu su i gromade asfalta, uredno poredane i odložene sa strane kako ne bi smetale prolaznicima. Na sred ceste tu su rupe, kako bi smetale vozačima. Uglavnom, čeka se konačna faza devastacije šetališta koja će bit započeta gradnjom famozne transferzale i mosta. Do tada i vi možete dati svoj doprinos. Recimo, možete naći još uvjek ne devastiranu kantu za smeće i istu zafrljacit u Miljacku. Zatim, možete devastirati klupe, maltretirati prolaznike, ili jednostavno pljuvati. Sve se ubraja u društveno produktivne aktivnosti.

Zbog mnoštva korisnih radova, Vilsonovo je u zadnje vrijeme bilo puno radnika. Međutim, ono što fascinira okolne radnike Vodovoda, JP RAD-a i ostale, jeste mašinerija zvana Jugo 55. Dotična skalamerija, stara ko Grčka, čije su kvalitete visoka potrošnja goriva uz slabu vuču, zbog meni nekog nepoznatog razloga privlači pažnju gorenavedenih individua koji žele da je kupe. Iako mi nije baš najjasnije zašto bi neko kupovao jugu, u žestokom stadiju raspada, kojem se jedva raspoznaje boja od prljavštine ipak smo za svaki slučaj istakli vidljivu obavijest: nije na prodaju!(naravno prethodno ostrugavši sloj zemlje sa stakla, da se obavijest vidi).

Pa ipak, nakon nekog vremena popravili smo i to čudo. Tako da ga sad moram voziti na pranje. To će zasigurno biti avanturistično budući da nikad ne znate u kojoj ste brzini te u koju ćete sljedeću brzinu potrefit. A za nadat se da to neće biti rikverc. Posebno ne na semaforima.

Od ostalih aktivnosti, upražnjavam intenzivno kretanje na relaciji: soba - wc - kuhinja. Tu su povremeni avanturistični izleti do prodavnice sa ciljem kupovine hljeba, mljeka te najdražih novina(ne, nije Avaz) i konzumiranja informacija iz dotičnih. Na fakultet idem periodično. Predavanja i vježbe imamo 3 dana sedmično tako da je potrebno odabrati koji dan da odem na fax. Ostatak nedjelje se ne sjećam kako provedem jer se sve odigra previše brzo. Tu i tamo pogledam pokoji glupi film, odigram poneke igre i posjetim Skenderiju i kafić u prizemlju jer tu poslužuje naša omiljena konobarica( sa velikim atributima ;-) ).

Uskoro ću i postavit par slika ljepota vilsonovog šetališta, da se i vi imate čemu diviti ako niste do sada.

Do čitanja ...

Pod utjecajem: Disturbed - Deify